Eto. Prije par dana sam odlucio ostati budan vise od 24 sata nebi li unormalio svoj bioritam.
Taj sam dan kljucao ali sam uspio. Spremao sam po stanu, kretao se i zapravo sam se osjecao super. U 20:00, nakon tople vecere naprosto sam se skljokao u krevet.
Drugi sam se dan probudio u 6, lezao do 8, ustao i zapoceo svoj novi, dnevni radni sistem.
Vani je pucalo prekrasno sunce, grad brujao krcat uzurbanim ljudima.
Naravno da nisam mogao sjediti za stolom. Otisao sam u grad, rucao sa frendom, kasnije na kavu.
I eto, tako sam opet poceo raditi tek popodne, kada sam zadovoljio potrebu za druzenjem.
I naravno, zavrsio tek sada, u 7:30...
Ima li to smisla?
Ovaj crtez nastao je kombinacijom grafickog tableta i Adobe Illustratora jedne besane noci.
srijeda, 20. veljače 2008.
Ja nikada necu bit jutarnji tip
Oznake: illustrator vektori saranje
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
2 komentara:
uf, ovaj je bas uznemirujuc!
a sto se bioritma tice, nebi se trebo tolko opterecivat s time i forsat se. radje probaj male korake.
znam kako je! to je ono stvaralacko prokletsvo! Super je crtez i boja i ovo s bobom dole je isto odlicno uhvacena atmosfera :)
Objavi komentar