srijeda, 20. veljače 2008.

Ja nikada necu bit jutarnji tip


Eto. Prije par dana sam odlucio ostati budan vise od 24 sata nebi li unormalio svoj bioritam.
Taj sam dan kljucao ali sam uspio. Spremao sam po stanu, kretao se i zapravo sam se osjecao super. U 20:00, nakon tople vecere naprosto sam se skljokao u krevet.
Drugi sam se dan probudio u 6, lezao do 8, ustao i zapoceo svoj novi, dnevni radni sistem.
Vani je pucalo prekrasno sunce, grad brujao krcat uzurbanim ljudima.
Naravno da nisam mogao sjediti za stolom. Otisao sam u grad, rucao sa frendom, kasnije na kavu.
I eto, tako sam opet poceo raditi tek popodne, kada sam zadovoljio potrebu za druzenjem.
I naravno, zavrsio tek sada, u 7:30...
Ima li to smisla?

Ovaj crtez nastao je kombinacijom grafickog tableta i Adobe Illustratora jedne besane noci.

2 komentara:

dzuka kaže...

uf, ovaj je bas uznemirujuc!
a sto se bioritma tice, nebi se trebo tolko opterecivat s time i forsat se. radje probaj male korake.

sonjecka kaže...

znam kako je! to je ono stvaralacko prokletsvo! Super je crtez i boja i ovo s bobom dole je isto odlicno uhvacena atmosfera :)