Terase na makarskoj rivijeri

Lijepo je kada te ljudi ugoste kraj mora. Dođe ti da ništa ne radiš, da samo budeš kraj mora.
A kad ono stripova, izložbi, predavanja, ekipe, hrane, cuge, pića, alkohola, piva i vina....
I šta ćeš onda nego kušati od svega po malo.
No uz nepreglednu ponudu raznovrsnih podražaja, uhvatio sam one zaboravljene momente kvalitetnog opuštanja na nekoj terasi sa blokom i flomasterom.
Evo nekih uradaka u suradnji sa Franom nakon klope uz kavu. izmislili smo igru koja kaže:
"Ja ti pričam o liku a ti ga nacrtaj". I evo kakvih čudesa tu nastane. Frano i ja.



"Debeljuškasti srednjovječni muškarac koji ima tanašne uredne brčiće."




"Stari ribar koji je cijeli život proveo na moru i nije se nikada pitao -Koji je smisao života?"

" Slavonski zet, došao trbuhom za kruhom na more još kao mladić. Upoznao ženu, sagradio kuću, apartman, odgojio djecu i još dan danas radi kao taksist. Da mu je netko pričao da 'e mu tako lijepo biti, ne bi mu vjerovao!"

"Mladić koji je sjedio pored nas i jeo"

"Inge - njemačka umirovljenica u posjeti makarskoj rivijeri zajedno sa punim autobusom dosadnih prijateljica. Nije ni slutila da će biti tako sretna planinareći sama po Biokovu."



"Umirovljeni političar na odmoru. Sjedimo na istoj terasi i također je ne zadovoljan naručenom pizzom."

"Mladi adolescent - trebao je imati izražene zube i koščato, žilavo lice"

"Trudnica od 20 godina. Nije svjesna svih nadolazećih poteškoća no ipak je odlučna."





I nekoliko likova Alfonsa Fonta koje sam precrtao.




I jedan Esad po sjećanju jer je rekao da je "precrtavanje nepotrebno i da bi mi bilo bolje da crtam iz prirode."