Neki su mislili da će me gripa ubiti al eto, živ sam!)
srijeda, 26. prosinca 2007.
četvrtak, 13. prosinca 2007.
Skice za pare!
Nebi čovjek vjerovao al' evo, i to se desilo.
U moru više-manje dosadnih i zahtjevnih stvari,
ko' iz vedra neba dođe jedan opušten i zabavan poslić.
"Trebamo brze skice, kao da su nastale na papiru dok se telefonira".
I ja napravio probe, svidjelo im se i nacrtao sve do kraja. Baš me razveselilo.
A dobit ću i nešto novaca:). Živjele skice!
ponedjeljak, 10. prosinca 2007.
Umalo zaboravih zasto sam otvorio blog
A to su skice, skice i samo skice. U pravilu uvijek ljepse i sarmantnije od ukocenog finala.
Nekako ih bas volim.
Tja, pa nisam ja Skicoslav za bezveze:)
četvrtak, 6. prosinca 2007.
Skype
Ja zivim sa cimericom. Dijelimo skoro pa sve pa tako moj kompjuter i njen Skype account.
Da bi pricali koristimo mikrofon koji ima pre kratak kabl pa se Maja vec navikla leci pod stol kad prica. I tak...
utorak, 4. prosinca 2007.
nedjelja, 2. prosinca 2007.
subota, 1. prosinca 2007.
Snijeg!
Dolaze nam polako praznici, šoping ludilo, zasluženi odmor.
A nadam se da će biti i snijega pa da napravim snješka! Nisam već godinama.
Vektorska ilustracija za novinski oglas.
srijeda, 28. studenoga 2007.
Inking: Glasajmo za brush pen!
Obožavam brush pen.
Otkako ih mogu kupiti u Zagrebu a ne naručivati preko neta, crtam samo s njima.
I nema mi većeg gušta nego kad kupim novi i išaram nekoliko strana pa ga potrošim.
No, mnoge kolege koje su svoj profesionalni put tesali kistom, načelno su protiv toga.
"Ma uzmi kist ko čoek pa crtaj".
E pa neću.
Da bi povukao liniju kistom prvo ga moram umočiti u tuš, obrisati o stijenku bočice pa još k tomu obrisati dodatno o salvetu te povući nekoliko poteza na šit papiru da vidim kako mi stoji vrh....
I onda kad se nakon prve dvije linije osovim na noge, taman se počne sušiti.
A brushpen samo lijepo uzmem i radim.
Okej, da radim kistom više bi pazio oko svake linije pa bi (valjda) bilo manje grešaka.
Ali čemu sve to?
Ionako sam impulzivan, nestrpljiv i spontan i već se neko duže vrijem želim rješiti crtačkih kočnica. Ovako mi crtež odiše lakoćom i svim tim šarmantnim greškama.
Ma živio brush pen!
Jedna od prvih spontanih škrabotina brush penom koji sam kupio u AGM-u u Gundulićevoj prijenekoliko mjeseci.
petak, 23. studenoga 2007.
Soft porn
..hard content.
U trenucima odmora između jedne i druge nasmijane i nevine dječje ilustracije, tijekom telefonskih razgovora nastaju ovakve ljepote. U pravilu nabrzaka ali vješto našvrljane. Kad ih poskeniram i povećam nekih 300%, izgledaju vrlo zanimljivo zbog svih detalja same linije, papira, bla, bla, bla.
Za one kojima se posebno svidja, pripremio sam desktop velicinu:D
četvrtak, 22. studenoga 2007.
Vuk sit, ovce na broju
Eto. Malom se vidi faca, ja sam dobio dramaticnost.
Sve se da lijepo dogovorit, samo se covjek treba naspavat.
Luk umjesto samostrela također po nalogu narucitelja. :)
ponedjeljak, 19. studenoga 2007.
Odbijeno
"..ajde stavi ti lijepo dete da se smije i da se sve lijepo vidi. Necemo ovo."
Da nisam otisao spavati u pola 7 ujutro i da im se nisam javio u 3 popodne i da mi je bilo stalo,
reko bi : "A ne. Ovo je dramatično, ovo je moment, ovo će djeca imat u udžbenicima!"
Ovako će bar velika onlajn djeca imat premijeru.
Laka noć!
subota, 17. studenoga 2007.
Suhi marker
..kao što to Bob kaže, inspirira i daje teksturu, nešto novo i zanimljivo.
Evo nekih crteža s kraja faksa nastalih uporabom polupotrošenog debelog markera.
Okej, i malo fotošopa za ozbiljan, umjetnički dojam:).
petak, 16. studenoga 2007.
Nesanica
Ne vjerovatno je kako sam ovisan o kompjuteru, zračenju monitora i internetu.
Legnem napokon ranije, zaslužio sam. Posao obavljen, vikend predamnom a ja ne mogu zaspati.
Vrte se kojekakve gluposti po glavi i ne daju mi mira.
Onda se obžderem (i skužim da sam zapravo bio gladan
), sjednem za komp, pripalim pljugu i milina. Gledam te šarene boje i opuštam se. Nisam ga pozdravio za laku noć pa je bio usamljen.
I evo klikam vec 2 sata i sada, kad vec polagano zjevkam, vrijeme je za ćorku. Ah...
Laku noć!
Baka spavala na kauču a ja šarao. Prije mjesec, dva.
četvrtak, 15. studenoga 2007.
Crtanje bez olovaka
...mi je najdraže nakon cijelonoćne šljake. Onda se potpuno opustim i šaram da bi šarao.
Tako je i jučer u ugodnom društvu Bob-a nastalo koječega.
Slušao se Oliver Dragojević, Toto, soul...Pričalo se vezama, brakovima, životu, profesiji, umjetnosti.
Baš je bilo lijepo!
Brašpenovlje i malo fotošopa.
ponedjeljak, 12. studenoga 2007.
Vektorijada
Stvarno nemam inspiracije išta pisati.
Guštam klikajući u Corelu jer se radi o avionima, odbijam crtati dječje ilustracije pa kompenziram sa ovim stvraima. Ajde, bar se radi a ne surfa.
subota, 10. studenoga 2007.
Izlasci
Nekad mi je zao sto nemam blok i flomastere kad izadem van.
Cesto vidim razne likove koji nabrijavaju svoju karizmu modnim dodacima i to dobro nose.
Zbog takvih valjda i nastaju strip likovi, prepoznatljivi po tome sto su jedinstveni na sebi svojstven nacin.
Tako sam jedne veceri u gay club-u zaljepio oci na mladu curu koja je imala rukavice.
Ne sjecam se kad sam zadnji put vidio rukavice uopce kao modni detalj.
Kul, reklo bi se.
četvrtak, 8. studenoga 2007.
Crtanje u društvu...
... sa dragim prijateljima od neprocjenjive je vrijednosti.
Kad nastupe oni dani, kada mi ništa ne ide od ruke, kad mi se ništa neda, kad odgađam ustajanje iz toplog kreveta a susret sa novim danom izgleda kao misija spašavanja cijelog svijeta....
...onda je lijepo imati prijatelje koji to sve razumiju i prolaze.
Uz poslovično savršene plejliste, razne napitke, kave, cigarete, Milka čokolade uvijek nekog novog okusa, naručenu klopu i pregršt tema i zajebancije, na kraju večeri primjetim da sam napravio dugo odgađani posao, da sam se opustio i podrgrijao neke stare ideje, skicirao, crtao nešto za sebe i ono najvažnije, družio:).
Baš mi je bilo dobro! Tenks ekipa!
Ovo je jedna od škrabotina nastala kod Boba dok je Džuka pričao kako je Rambo Amadeus došao na izložbu stripova na Exitu dok su on i Miki Pješčić nešto pričali. Kaže Džuka da mu je to pravo ime.
srijeda, 7. studenoga 2007.
Alkoholiziranje
Ponekad kad sam pijan, strastveno me obuzme želja za crtanjem.
Pa je tako nastao i ovaj crtež u zlatno doba džabalebarenja po studentskom domu.
utorak, 6. studenoga 2007.
Na telefonima danas
Voli lijepe vijesti početkom dana pa sam cijeli dan sretan.
Pa onda sretam širim vesele vijesti telefonom dalje i meljem li ga meljem.
Za to vrijeme ruka po navici šarucka i obično to radi kvalitetnije nego kad radi za pare.
Možda bi bio bolji ilustrator sa stalnim primanjima ako se zaposlim u službi za korisnike?
Mudrost dana: Šaraj kad si dobro raspoložen.
ponedjeljak, 5. studenoga 2007.
Od koljevke pa do groba
...naljepše je bit na faksu, živit u domu za 100 kuna, jest za 10, zajebavat se na predavanjima i crtat gluposti.
Eh da... Kad opere nostalgija.
U kaotičnom moru koječega na ovom blogu, evo i jednog neoživljenog superheroja rođenog u zadnjem redu dok je profesor vjerojatno pričao o nekom fotošopu a mi smo sve to već odavno znali. Sva sreća da smo morali bit na predavanjima zbog potpisa jer u protivnom vi nikada ne bi upoznali Čovjeka Nos!
subota, 3. studenoga 2007.
utorak, 30. listopada 2007.
Vektori
Jedna od dražih mi ilustracija nastalih u doba faksa koristeći CorelDraw. Trebalo je frendu za neku ideju oko čokolade s rižom ili tako nešto.
Volim ju jer ne skriva svoju digitalnu narav. Dapače. Prava pravcata kompjutorska grafika.
A kadar je tipičan stripovski. Tri plana, dva aktera. Eto.
Inspirirano Timo Maasom
Obožavam ne opterećene crteže nastale u trenucima opuštanja, bez olovki, bez puno promišljanja.
Eto jedan, vrlo mi drag, nastao u ljeto 2005. u predvečernjim satima na trgu Gospića uz fontanu.
Jaoooo, koooja romantika.....:)
ponedjeljak, 29. listopada 2007.
Potraga za redom u kaosu
U meni se od uvijek bore dvije strane.
Jedna je promišljena, racionalna, odgovorna i dosljedna i četo odsutna.
Druga je kaotična, impulzivna, emotivna i hiper senzibilna. Nije dobro kada dugo traje.
I tko sam ja na kraju krajeva?
Upravo kombinacija jedne i druge. Jednoj težim, drugu živim.
I tako stvaram.
No, čemu cijela introspekcija.
Stvarno sam želio napraviti kronologiju svojih radova. Al stvarno.
Rekao sam si (kao i mnogo puta do tada) da ću ovaj put to napraviti pošteno i kako treba.
I što se dogodilo? U jednu neopterećenu i ležernu aktivnost postanja svakodnevnih skica unesoh strogu organizaciju koja upravo ubija ikakvu kreativnu slobodu. Čemu sve to?
Ja JESAM neorganiziran, kaotičan, racionalan i kojekakav kojekad.
I neka sam. Takav sam i sve do sada stvorio, uključujući ove crteže.
Pa stoga, takav će biti i ovaj moj blog.
Uživajte:)
nedjelja, 9. rujna 2007.
Ninđe
Zbogom Zagor, zbogom Supermen.
Nisam baš bio nešto spretan u vožnji po užadima koje su glumile lijane u šljiviku.
A nisam ni poletio uz svu koncentraciju.
No, u međuvremenu otkrio sam jedan prizemniji i znatno mističniji svijet.
Svijet ninji!
Crna trenirka, bešumne tamnoplave papuče za školu, crna majica, luk i strijele, nož iz kuhinje i obavezan element: crna majica za masku učinile su me pravim pravcatim ninjom.
Časopis tajne ninđi i piratske videokasete bile su moj učitelj, a prirodan seoski ambijent svakodnevni poligon za nebrojene opasne misije.
Tajna maske:
Stariji godinu dana od Supermen faze (11.g) te brutalno vješt.
Svim ljubiteljima ninji i onima koji će to tek postati krvavo preporučam obavezno štivo jedinog i pravog hrvatskog ninje. Potpuno poštovanje! 35!
petak, 31. kolovoza 2007.
Supermen
..je bio prva velika fascinacija moga djetinjstva.
Bio sam uvjeren kako je dovoljno da se samo koncentriram i da ću poletjeti...
I tako sam su plavoj pidžami, crvenim kupaćim gaćama, ogrnut u crveni svileni šal (koji sam otuđio mami) sa vješto precrtanim znakom (za kojeg sam mislio da su nekakve stilizirane ribe i koješta samo ne serifno slovo S) na komadu kartona koji sam instalirao pomoću pribadača za prsa; provodio dane i dane skakutajući oko kuće.
Nikada nisam poletio.
P.S. Niti nosio crvene čizmice, to bi bilo totalno bezveze.
Crtež: otprilike 10. godina.
srijeda, 29. kolovoza 2007.
4. razred osnovne škole
I moj omiljeni junak: Zagor!
Brije po šumi kao i Tarzan samo što je moderan pa ima i vatreno oružje!
Kakva faca!
Zanimljivo mi je sada promatrati kako sam "feathering" koristio simbolički.
Bitno da ima te šare na rukama, tako se crtaju mišići.
utorak, 28. kolovoza 2007.
Najraniji crteži
Crtati sam počeo nakon što sam otkrio da valoviti trag kemijske olovke na papiru podsjeća na leđa konja.
Dvadeset i kusur godina kasnije, odlučio sam potražiti svoje najranije crteže. Uglavnom su nastajali na poleđinama starih, crno-bijelih fotografija koje su starci čuvali u drvenoj ladici starog ormara. Često sam ih listao i crtao na poleđinama kad bi imao inspiraciju.
Ovo su jedine dvije koje sam uspio pronaći i žao mi je što nisu datirane jer nitko nije znao što ja uopće radim. U svakom slučaju, nastale su do 6. godine jer od kada sam krenuo u školu mama je počela arhivirati moje bilježnice. Samo da ih nađem pa će biti i toga. :)
Kočijaš
Nogometaši
Iste (relativno) očišćene u fotošopu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
