Vektorijada

Stvarno nemam inspiracije išta pisati.
Guštam klikajući u Corelu jer se radi o avionima, odbijam crtati dječje ilustracije pa kompenziram sa ovim stvraima. Ajde, bar se radi a ne surfa.

Izlasci

Nekad mi je zao sto nemam blok i flomastere kad izadem van.
Cesto vidim razne likove koji nabrijavaju svoju karizmu modnim dodacima i to dobro nose.
Zbog takvih valjda i nastaju strip likovi, prepoznatljivi po tome sto su jedinstveni na sebi svojstven nacin.
Tako sam jedne veceri u gay club-u zaljepio oci na mladu curu koja je imala rukavice.
Ne sjecam se kad sam zadnji put vidio rukavice uopce kao modni detalj.
Kul, reklo bi se.

Crtanje u društvu...

... sa dragim prijateljima od neprocjenjive je vrijednosti.

Kad nastupe oni dani, kada mi ništa ne ide od ruke, kad mi se ništa neda, kad odgađam ustajanje iz toplog kreveta a susret sa novim danom izgleda kao misija spašavanja cijelog svijeta....

...onda je lijepo imati prijatelje koji to sve razumiju i prolaze.
Uz poslovično savršene plejliste, razne napitke, kave, cigarete, Milka čokolade uvijek nekog novog okusa, naručenu klopu i pregršt tema i zajebancije, na kraju večeri primjetim da sam napravio dugo odgađani posao, da sam se opustio i podrgrijao neke stare ideje, skicirao, crtao nešto za sebe i ono najvažnije, družio:).
Baš mi je bilo dobro! Tenks ekipa!



Ovo je jedna od škrabotina nastala kod Boba dok je Džuka pričao kako je Rambo Amadeus došao na izložbu stripova na Exitu dok su on i Miki Pješčić nešto pričali. Kaže Džuka da mu je to pravo ime.

Alkoholiziranje

Ponekad kad sam pijan, strastveno me obuzme želja za crtanjem.
Pa je tako nastao i ovaj crtež u zlatno doba džabalebarenja po studentskom domu.

Na telefonima danas

Voli lijepe vijesti početkom dana pa sam cijeli dan sretan.

Pa onda sretam širim vesele vijesti telefonom dalje i meljem li ga meljem.
Za to vrijeme ruka po navici šarucka i obično to radi kvalitetnije nego kad radi za pare.
Možda bi bio bolji ilustrator sa stalnim primanjima ako se zaposlim u službi za korisnike?

Mudrost dana: Šaraj kad si dobro raspoložen.

Od koljevke pa do groba

...naljepše je bit na faksu, živit u domu za 100 kuna, jest za 10, zajebavat se na predavanjima i crtat gluposti.

Eh da... Kad opere nostalgija.
U kaotičnom moru koječega na ovom blogu, evo i jednog neoživljenog superheroja rođenog u zadnjem redu dok je profesor vjerojatno pričao o nekom fotošopu a mi smo sve to već odavno znali. Sva sreća da smo morali bit na predavanjima zbog potpisa jer u protivnom vi nikada ne bi upoznali Čovjeka Nos!

Konj i sokol

Eto još jedan crtež iz djetinjstva.
Super mi je vidjeti te mišiće koje sam naučio crtati gledajući Kerac-ovog Tarzana.